Vrijeme je bešćutno, ono manito leti, ono je mlin što melje i ne prestaje mljeti. Što ne učini smrtnik, toga se vrijeme lati, ono ga izjeda, mori dok ga u prah ne vrati. Stoga ništa svetije od stanja bez vremena, od sreće kad vr’jeme stane i tren vječnost postane.
© Ante Gune Čulina
© Agc-Poesie 2009-2022